Manastir Tronoša

Manastir Tronoša se nalazi 23 km od Banje Koviljače, na putu za Valjevo.

Prema predanju, izgradnja manastira se vezuje za kralja Dragutina. Kralj je počeo podizati manastir, ali ga je smrt pretekla, pa je izgradnju završila njegova žena Katelina 1317. godine.

Za vreme Turaka Tronoša je paljena nekoliko puta, rušena i pljačkana. Obnovljena je 1833. godine uz pomoć kneza Miloša. Iste godine Nikola Janković radi duborez na ikonostasu, kao i većinu ikona. U 19. veku hramu je sa zapadne strane dozidan zvonik sa visokim tornjem u baroknom stilu.

Manastirska crkva posvećena je Vavedenju Presvete Bogorodice. Današnji manastirski kompleks čine: crkva, novi konak sa trpezarijom, izložbeni prostor i Muzej ranog Vukovog školovanja.

Ceo manastirski kompleks je skladan i prilagođen turističkom boravku. Za manastir Tronošu vezan je običaj Ratarske sveće. Dva susedna sela sakupljaju priloge i prilažu manastiru u vosku izlivene sveće za Veliki četvrtak. Sveće su visoke oko dva metra i teške oko 50 kilograma. Ni u najtežim danima istorije ovog kraja običaj nije prekidan.

Stotinak metara pre glavnog ulaza u manastir Tronošu sa desne strane, nalazi se desetocevna betonska česma sa hladnom izvorskom vodom, koju narodno predanje pripisuje devetorici braće Jugovića i starom Jug Bogdanu. Iznad česme nalazi se mala kapela Svetog Velikomučenika Pantelejmona, podignuta 1968. godine.

 

Manastir Čokešina

Manstir Čokešina sa crkvom posvećenom Rođenju Presvete Bogorodice, smešten je u podnožju Cera, 30 km od Banje Koviljače. Manastir je iz prve polovine 15. veka. U blizini manstira nalazi se spomenik iz boja na Čokešini 1804. godine.

Manastir Čokešina sa crkvom posvećenom rođenju Presvete Bogorodice, smešten je u podnožju planine Cera, nedaleko od mesta Prnjavor. Manastir datira iz prve polovine 15. veka.

Ime manastira potiče od vlastelina Bogdana Čokeše na čijem je imanju sagrađen. 1458. Manastir postaje vlasništvo velikog logoteta Stjepana Ratkovića. Pretpostavlja se da su dve kamene ploče sa ornomentima reljefa sa poda crkve iz tog vremena.

U Prvom srpskom ustanku, manastir je opljačkan i spaljen. Obnovio ga je, na starim temeljima, knez Miloš i brat mu Jevrem. Ima osnovu u obliku trikonhosa sa upisanim krstom i kupolom iznad. Pored petostrane oltarske apside hram ima i trostrane pevnice iznad kojih su u nekoj od kasnijih intervencija dozidane manje kupole, tako da hram u svom današnjem izgledu ima tri kupole: središnju, veću i dve bočne, manje. Nad pripratom se izdiže zvonik kvadratne osnove. Spoljnu dekoraciju čini venac slepih arkada koji teče ispod krovnog završetka centralne kupole. Obnova je trajala od 1820. do 1823. godine kada je crkva dobila današnji izgled.

U blizini manastira, ispod sela, oko Lipova Potoka na brdu Džejevac, na Lazarevu subotu 16. aprila 1804. godine odigrao se čuveni boj na Čokešini. U tom boju su izginula braća Nedić, u čiji je pomen podignuta i spomen kosturnica sa spomenikom čokešinskim junacima.

Ikonostas je urađen 1834. godine i radili su ga Mihajlo Konstatinović i Nikola Janković. U manastirskoj crkvi nalazi se čudotvorna ikona Pokrov Presvete Bogorodice Čokešinske. Prvi radovi na zaštiti manastira rađeni su posle II sv. rata, 1955. godine. Konaci su podignuti 1962. godine. Manastir je ženski i aktivan je.